Treba jasno razlikovati ovu gradsku akciju od one koju vodi Romeo Ibriševic, a u kojoj su uistinu vadene olupine iz parkova prirode, što podržavam. Ono što bi medutim trebalo izlobirati i koordinirati jest da udruge i klubovi budu informirani o interesantnim automobilima, kao i probati izboriti dozvolu za skidanje dijelova. Jer nacelno hvalevrijedna akcija završava nepotrebnom devastacijom, primjera koliko hoceš. Samo je prošle godine desetak Žaba otišlo pod prešu, recimo.
Ponekad se u tim akcijama naide i na prave raritete, recimo nedavno na jedan predratni Steyr, po mojim istraživanjima teško da ih ima više od desetak ocuvanih u svijetu. No, auto, ili bolje receno ostaci auta leže u šumi i iskreno sumnjam da se išto može uciniti, previše je to propalo i previše dijelova nedostaje.
Lako je pricati, treba djelovati. Moj prijedlog, za pocetak vidjeti može li se organizirati neka odlagališta gdje bi se moglo odvesti automobile od interesa prije no što završe pod prešom. Drugo, pokušati napraviti neku bazu podataka, prokrstariti uokolo i poslikati olupine, zataknuti kontakt brojeve i razgovarati s vlasnicima, planiraju li restaurirati, prodavati, baciti. Svatko od nas zna za iks takvih automobila, a velika nas vecina ništa konkretno ne cini, samo lamentira.