Što se pak tiče vozila tajne pratnje u ostalim republikama moram reći da je Hrvatska imala najbolje aute. Mi smo uvijek dobivali nove aute dok su primjerice bosanci koristili aute koje je zapljenila tadašnja njihova carina pa je tu bilo svega, pa i svakakvih prnja. Bosanci su uglavnom pratili tipa "japanca" tj. nabili bi se na kičmu bez obzira što je to vodilo kompromitaciji. Mi smo inače u Jugi imali najmanji broj kompromitacija zahvaljujući velikim djelom dobrim i snažnim autima.
Kad si došao u garažu Saveznog SUP-a imao si osjećaj kao da si u TAS-u. Oni su uglavnom imali Golf, Jetu, Stojadina, i nešto Kadeta i Askona iz Kikinde. Svi njihovi auti su bili bijele boje, a kako ih je bilo puno jer su im najveći dio posla bili diplomati, a sve su ambasade bile u Beogradu to je bio nesvakidašnji prizor kad se spustiš u garažu i vidiš desetke bijelih auta.
Slovenci su se oslanjali na Cimos i Renault, ali imali su i par BMW-a i Alfa Romea, no oni su se pridržavali prometnih pravila pa su često gubili one koje su pratili, dok smo mi vozili kroz crveno, u zabranjene smjerove, normalno nam je bilo da proletimo kroz pješačke zone na Cvjetnom i tadašnjem Trgu Republike. Imali smo u autu uvijek i onu tablicu Stop milicija koju bi koristili u krajnjoj nuždi da zaustaviš nekog u križanju kako bi si oslobodio put. Kad je bila akcija, u pravilu se nismo zaustavljali kad bi nas zaustavljala milicija, a ako bi nas i krenuli ganjati nisu imali šanse.