Nastavak priče!
Limara sam tražio uzduž i poprijeko Dalmacije. Dalje nisam tražio jer sam htio da mi je što bliže radi kontrole i pregleda.
Uglavnom pokazalo se da je teško naći nekog tko je voljan polimariti jednu R četvorku.
Čim bi počeo razgovor o "autu" kojeg treba napraviti komentari su bili...." to se neisplati", "šta to triba dirati, dobro je dok vozi".
Bilo je i onih koji su me saslušali i nakon cijele priče rekli kako nemaju vremena za takav opseg posla. Tima svaka čast jer su bili iskreni (ili barem napola iskreni) kakvi god stvarni razlozi bili.
Ali (kako to obično biva) na kraju priče se našao jedan momak u Splitu koji je rekao da je voljan odraditi posao na način kako meni paše.
Vremenski nisam bio u stisci i nisam forsirao rad na mom autu. Čovjeku je to odgovaralo pa se s ovim igrao kad je imao vremena, a ostatak je radio posao na novijim autima od čega je živio.
Dogovor je bio da ću mu ja osigurati limarske dijelove koji mu trebaju, a on boju, zaštitu, vosak i svoje znanje zavarivanja i limarenja.
I tako je "auto otišao u Split. U dijelovima.


Kod limara je auto bio u više navrata skoro pune tri godine
Najprije sam sve odveo, pa je onda on pokrpao šasiju koju sam doveo doma i na nju slagao sve što se može složiti i onda vratio tako opremljenu šasiju nazad da vrati pokrpanu i ofarbanu karoseriju, centrira rubove i završi posao.
Malo slika iz procesa radova na šasiji
Podnica vozača i suvozača


Prednji krak šasije

Pragovi


Zadnji krakovi
url=http://postimg.org/image/kcus3dpw3/]

[/url]


Šasija na stolu za izvlačenje

[